Gabrijela Čuljak

SVIM BJESOMUČNIM LIKOVIMA I NEPOŠTENIM NASLOVIMA – ZAPITATE LI SE IKAD ŠTO ZNAČI BITI RETARDIRAN?

ništa

Baba Mara će tako reć da joj je sin retardus i propalitet, a frendica će uz kavu komentirat retardiranog konobara koji ne zna držat jebenu tacnu. Zaboli li vas, narode moj, dok izgovarate tu riječ?

Peron 302. Već sam umorna od samog dolaska na kolodvor i pomisli da opet nisam rezervirala kartu i onog Nema mjesta. Al' imate sljedeći bus za nekih sat vremena. Dočekam ga uz kavu na kolodvoru, gdje me pozdravljaju s opet isto, jer eto, često mi se to događa. Nije do mene, daleko mi je kolodvor. Stojeći na peronu 302, začujem nekog bjesomučnog lika kako se dere na vozača zelenog autobusa Koji ti je k...., jes' ti retardiran il šta?

Baš me brecnulo. Više nego teta koja mi po stoti put govori da sam se bezveze žurila na tramvaj i da mogu ići tek sljedećim autobusom.

Vučem ja to brecanje već neko vrijeme pa me kopka svugdje kako ljudi bjesomučno izgovaraju tu riječ.

Riječ RETARDIRAN.

KAŽNJENI NA ZADARSKOM SUDU ZBOG SVAĐE NA FACEBOOKU Pogledaj se u ogledalo da vidiš tko je retardiran!; Madonna nazvala Guya emocionalno retardiranim: Ovu pjesmu posvećujem emocionalno retardiranima. Sigurno poznajete takve, jer ja jednog znam. rekla je kraljica popa fanovima; Marina plače za svojim dečkom: Romano je jadan i retardiran, žao mi ga je; Bio bih retardiran da sam bio u HAC-u i da nisam ovo vidio; Samo retardiran čovjek bi nudio kurve sucu čije je izuzeće tražio!; Tyson: Bio sam retardirani psihopat!; NAKON STRAŠNOG NAPADA, DINAMOV ŠEF SIGURNOSTI: Želi li policija uistinu pronaći ta dva retardirana idiota, onda će ih i uhvatiti; Josipović napokon izrekao jednu pametnu: Građani nisu retardirani i neće nasjesti na Milanovićeve trikove! – dame i gospodo, ovo su naši tabu-naslovi, oni čitani. I dok se biti retardiran povezuje s kurvama i lošim političkim potezima, dok šutači lopti, nasilnici i neki tamo likovi u svom kontekstu interpretiraju ozbiljan zdravstveni problem, malo tko se od nas breca. Mislim, šta ti je, pa ti, seko, živiš na Balkanu. Na Balkanu na kojem je greška disat' pored babe u tramvaju, al' na kojem se olako razbacujemo zdravstvenim problemima, jer eto, stari moj, kog' briga?

Riječ retardiran u medijima se često koristi u krive svrhe. Velika je vjerojatnost da je to inicirano samim društvom ili da je ponašanje u društvu inicirano medijskom eksponiranošću ove riječi na potpuno krivi način. Tako je fokus stavljen na uvredljivost i izražavanje nečeg lošeg kroz korištenje te se uglavnom izraz retardiran koristi u sukobima kako bi se nekog prikazalo neinteligentnim, nesposobnim i manje vrijednim.

Mentalna se retardacija kroz povijest tretirala drugačije i loše, a danas, budući da živimo u društvu koje pršti moralnim vrijednostima, barem u teoriji, poprilično je teško povjerovati da se ništa nije promijenilo. Društvu je to danas svakodnevica. Na internetu, konkretnije društvenim mrežama nerijetko je slučaj u komentarima, statusima i razgovorima vidjeti kako je ovaj izraz uglavnom dio sukoba. Isto tako se koristi kako bi se okarakterizirali vicevi i slike. Tako ćete na ulici, u kafiću ili nekom sličnom prostoru, bilo u svađi, bilo u potihom „ogovaranju“ čuti kako se ljudi koji drugim ljudima predstavljaju tjeskobu, negativnost i izazivaju određenu količinu ljutnje karakteriziraju kao „retardirani“. Smatraju to svojevrsnom uvredom i kao takvu je u svakodnevici koriste. Bilo u političkim sukobima, svakodnevnim ljudskim problemima ili showbuzzu. A mediji to čine jer im društvo to opravdava. Ako se društvo u svojoj svakodnevici razbacuje ovim pojmom, zašto onda ne bi i mediji? Gotovo su sigurni da neće biti osuđivani, a poprilično je jasno da u većini slučajeva vjeruju kako to nitko od čitatelja neće primijetiti.

Biti retardiran nije aktualno zbog pravih razloga, već je aktualno kao pridjev koji u ljudima izaziva interes. S druge strane, imamo rasizam. Rasizam je u medijima opipljiva tema, tema o kojoj se ozbiljno razgovara i ulazi se u njenu problematiku, ali kod ozbiljnog zdravstvenog problema vidljivo je kako je korištenje prisutno da bi se OKARAKTERIZIRALA problematika. Dakle, u središtu nije on kao takav, već ono što on u društvu predstavlja. Stvarajući senzacionalizam, ono što oni iniciraju je veličina neke tabu-teme. Ovako je korištenje moglo biti napisano samo u članku, kao izjava, jer je netko to uistinu izjavio, ali oni ipak biraju staviti ju u sam naslov jer vjeruju da će radi toga članak biti čitaniji. I u pravu su. Ljudima zvuči nezanimljivo kada piše Sukob između Josipovića i Milanovića, ali kada je to personalizirano, Josipović je Milanovića nazvao retardiranim, ljudi odmah pretpostavljaju kako se radi o teškom sukobu jer je pala teška uvreda.

Baba Mara će tako reć da joj je sin retardus i propalitet, a frendica će uz kavu komentirat retardiranog konobara koji ne zna držat jebenu tacnu.

Postavlja se pitanje kako to utječe na njih? Na osobe koje su uistinu retardirane? Zašto se u interakciji s njima ljudi ponašaju oprezno, a njihovim problemom se izvana olako koriste, bez da se zapitaju? Osobe s mentalnim poteškoćama ne mogu se izboriti, a ovog problema ne mogu, nažalost, biti svjesni. Zato je tu okolina. Zato je tu društvo. Jer, društvo je sastavljeno od pojedinaca koji imaju svoje ideologije. Oni daju karakterizacije situacija i odlučuju kako će nešto izgledati. Svi će odreagirati ako se netko osobi s poteškoćama obrati ružno, a sa strane u potpunosti nesvjesno upravo to čine, a ne primjećuju. 

Da bi ispravili ovo nemilo korištenje i krivu terminologiju, pokrenuta je kampanja „Spread the Word to End the Word“, a oni su prenijeli komentar dječaka:

– Imam disleksiju i nisam kriv što mi čitanje i pisanje ne idu baš od ruke. No moj tata to nekad ne razumije. Znam to jer nekad se jako često ljutio na svaku moju grešku i nikada nije propustio pitati me jesam li retardiran? Koristio je tu riječ kao oružje protiv mene kako bih pomislio da sam manje vrijedan od njega. Još uvijek to mislim. –

Stvar je u tom da je ova riječ na R prikazana kao snažna uvreda i da ju je kao takvu ovaj dječak interpretirao. Nije se uopće spominjalo da on ima poteškoću i da je ta poteškoća rješiva, već je naglasak bio na činjenici da je dječak duboko uvrijeđen riječju koja ima svoje značenje i da ju otac tog dječaka koristi kao uvredu. A ona NIJE uvreda, ona znači ozbiljan zdravstveni problem i kao takva se nikad neće interpretirati. On se osjetio MANJE VRIJEDNIM jer ga je otac okarakterizirao kao takvoga, a nikome nije jasno da biti retardiran ne znači biti manje vrijedan. Mi smo, društvo je učinilo da ta riječ tako izgleda!

Zaboli li vas, narode moj, dok izgovarate tu riječ? Zapitate li se ikad koliko roditelja jutros na ovom svijetu pravi doručak svom djetetu s mentalnom retardacijom? Mažući marmeladu na kruh, majka gleda to svoje dijete i sretna je! Sretna je jer ga ima takvog, posebnog i jedinstvenog. A vi eto tako, njegovu posebnost i majčin osmijeh šamarate. Pljujete im u facu bez treptaja oka, jer, šta da ti kažem, to mi je u jeziku, ne mogu si pomoć'. Sram vas bilo. Riječ na R postoji, sunce mu, riječ na R je stvarna i to je riječ s kojom se netko tamo svakodnevno bori. A taj netko nije zaslužio da njegova svakodnevica bude dio nečijeg privatnog cirkusa. Nešto što je vama olako izrečeno, nekom je bolna stvarnost s kojom se mora nositi, vjerojatno do kraja svog života.

Pripazite i brecnite se, barem jednom.

Komentari na članak

Vezani članci

cisto sumljam

Omni media

Kakvu ćemo Hrvatsku ostaviti Joži Manoliću ako nećemo mariti za pismenost?

̶  Nitko ne odvaja vokativ zarezom, a Drago Ćosić već tristo godina govori „nevjerovatno“  ̶  prva je asocijacija Marina Karadžije, bivšeg urednika Studentskog.hr-a, kada se spomenu pismenost i izražavanje u hrvatskim medijima. To je samo kap u oceanu grešaka na koje se može naići u hrvatskim medijima. Gdje leži problem i može li se on uopće riješiti? Ili ćemo bježati od toga poput Ivice od novinara u Londonu.

Mostarski most

Denis Mahmutović

Čudna jada od Mostara grada

Tu na scenu ulazi Bruce Lee kao fenomenalan i apsurdan ispad humora u gradu u kojem se susjedi gledaju preko nišana, gdje se broje krvna zrnca, a nasuprotne strane se natječu tko će izgraditi velebniji hram svom bogu. Od cijelog Mostara, on mi je možda najdraži simbol grada.

Auto

Pascalina

Ljetna škola u Rusiji: Zašto baš Rusija?!

Nakon komplicirane prijave s kojom sam kasnila, ipak su me uzeli u Ljetnu školu u Sankt Peterburgu. Dan prije puta, umjesto da spremam i pakiram sve stvari, pišem "oproštajnu" kolumnu.

Trening reprezentativaca

Ratko Martinović

Tko je rasturio kult reprezentacije?

Ovakav nogomet je nusprodukt ovakvog sustava - pogledajmo samo kako dišu repke u državama sa sličnim postulatima.

Zadivljena cura gleda na komp, "blowing"

Pascalina

LinkedIn profili i ljubavno „stalkanje”

Iako se LinkedIn službeno koristi za jačanje postojećih veza u poslovnom svijetu, jednostavnu prezentaciju obrazovanja, iskustva i vještina te za lakše praćenje novosti iz krugova koji nas zanimaju, povremeno ga ipak koristimo i u druge svrhe.