EURES

Iskustva studenata koji su sezonski radili u Njemačkoj

https://pixabay.com/en/berlin-capital-germany-1545303/

Studenti koji su sezonski radili u Njemačkoj preko programa EURES podijelili su svoja pozitivna, ali i negativna iskustva koja su preživjeli – od papirologije, preko pronalaska smještaja, rada, do samog povratka u Hrvatsku.

Upoznati smo s činjenicom da sve veći broj Hrvata napušta svoje domove i odlazi u inozemstvo radi boljih životnih uvjeta. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, Hrvatski zavod za zapošljavanje postao je dio Europske mreže javnih službi za zapošljavanje, a time je hrvatskim građanima postala dostupna usluga posredovanja pri zapošljavanju i u drugim članicama ove integracije.

Stoga su se i poneki studenti odlučili na sezonski posao u Njemačkoj. Kako bismo otkrili je li uzrok takvom potezu iskustvo ili zarada, s nekima smo porazgovarali, pa su nam iznijeli svoja iskustva. 

Patricia je već tri sezone u Njemačkoj, iskustva su pozitivna. Majka joj je već jedanaest godina tamo, pa joj je odlična opcija bila otići i zaraditi. Njemački jezik nije znala, ali joj nije bio neophodan jer ga njen opis posla nije zahtijevao. Papirologija joj nije stvarala probleme. Prisjeća se kako je sama otišla po formular za boravište za što su joj bili potrebni podaci o najmodavcu i njezina osobna. Papir je morala ispuniti njezina majka jer je živjela s njom, a šef je obavio sve što se odnosilo na ugovor o radu. Mjesečno je na račun dobivala 400 eura, a ostatak iznosa na ruke. Radila je mjesec dana i navodi kako je jako zadovoljna plaćom s obzirom na to da je tek završila srednju školu i nije poznavala jezik. Kaže kako je zaradila oko osam tisuća kuna, a radila je šest dana u tjednu po osam sati, nekad više, a nekad manje. Svaki sat bio je pošteno isplaćen, ali uz to i bonus za trud. Govori kako je tri sezone radila tamo i nije imala nikakvih neugodnih iskustava, ali za ovu godinu ima druge planove. 

– Ako već odlučim do Njemačke, bit će to samo turistički, i to nakratko. Imam neke druge planove ove godine  – kazala je.

Na pitanje razmišlja li raditi sezonu u Hrvatskoj, odgovorila je kako nije toliko hrabra. Smatra kako je u Njemačkoj puno korektniji odnos radnika i poslodavca. Bila je sigurna da će imati sigurnu plaću i da će sve biti korektno. Ovdje nije sigurna u takav scenarij.

– Razmišljala sam probati u Hrvatskoj, međutim nisam toliko hrabra probati raditi kao sezonac kod nas. Za ovo sam bila sigurna da ću imati dobar smještaj i sigurnu isplatu plaće i da će sve biti korektno. – istaknula je. 

Iznenađena je kako svi poštuju zakone i svi se odnose prijateljski. Govori kako je velika razlika u mentalitetu ljudi te da je predivno vidjeti toliko različitih nacija na jednom mjestu. Poslodavac je bio korektan te je poštovao dogovor oko posla.

– Njemačka se jako razlikuje od Hrvatske i drago mi je što sam imala priliku to doživjeti. Iznenadilo me kako gotovo svi, a većina su doseljenici, poštuju zakone i iznimno su pristojni. Puno puta me na blagajni netko pustio preko reda, sami se ponude ako imaš jednu, dvije stvari u ruci. Ne znam jesam li to ikada doživjela kod nas. Bila sam fascinirana vidjeti toliko različitih nacija na jednom mjestu. Većina ljudi su doseljenici pa se prema novim strancima odnose prijateljski, no s oprezom. U Hrvatskoj su ljudi ipak nešto otvoreniji i topliji. Neke stvari su skuplje, neke jeftinije. Hrana, roba, kozmetika je jeftina. Izlasci su strašno skupi i izašla sam par puta s kolegama s posla. Nije mi se svidio noćni život, puno je bolje kod nas. – kazala je.

Mateo i njegov prijatelj odlučili su otići nakon što su razgovarali s kolegicom koja je radila sezonski. Prijavili su se preko programa zapošljavanja studenata u Njemačkoj tijekom ljetnih praznika – . Riječ je o mreži javnih zavoda za zapošljavanje država članica Europskog gospodarskog prostora i još nekoliko država koju koordinira Europska komisija. Nakon što su proučili sve informacije, popunili su prijavnicu.

 – Studente koji već imaju poslodavca on prijavljuje u jedan ured u Njemačkoj, a studenti koji nemaju poslodavca prijavljuju se na natječaj EURES-a nakon kojeg poslodavci iz Njemačke iz baze svih prijavljenih studenata Europe biraju radnike. Dakle, sama prijava ne znači da ćeš dobiti posao. – kazao nam je ovaj student iz Zagreba.

Nije znao jezik, ali se prijavio na tečaj kako bi razumio osnovne stvari, ali to mu nije puno pomoglo. Nakon nekog vremena dobio je poziv za posao u praonici rublja. Radilo bi se od ponedjeljka do petka, 9 sati, satnica bi bila 8,5 eura, ali nisu nudili smještaj. Nakon što je pristao na posao dobio je ugovor koji je morao potpisati i poslati na njihovu adresu. Sve mu je pošlo za rukom, dok njegovom prijatelju nije baš bilo lako. Naime, njega su zvali na razgovor za posao koji bi bio preko Skypea radi provjere znanja jezika. Kako on nije poznavao jezik, odmah je odustao od posla. Mateo kaže kako mu je najveći problem stvarao smještaj jer je u Njemačkoj naći smještaj na dva do tri mjeseca gotovo nemoguće, a dosta je skupo. Pretražio je sve portale i poslao preko pedeset poruka, ali kaže da je dobio odgovor na samo dvije.

– Nekako sam došao do broja dečka koji živi s Talijanom u sobi, napominjem sobi, a ne stanu. On je trebao 10. 7. napustiti stan i taman sam ja mogao uzeti njegovo mjesto. Cijena je 350 eura mjesec  350 eura pologa. Bio sam radostan, našao smještaj, našao posao, idem dva mjeseca u München, obišao sam svu rodbinu, pokupio eura, svi su bili ponosni na mene. Odlučio sam putovati ranije da mogu vikendom razgledati grad i pohvatati podzemnu željeznicu i autobusne linije prije nego krenem raditi, ali 8. 7. dečko javlja da mu je žao, ali da on ipak neće ići doma i da soba ipak nije slobodna. Uhvatila me panika, što sad? Opet pregledavanje svih portala, Facebook grupa, ali ništa nisam pronašao. Bio sam pred odustajanjem jer nema smisla ići. No ja ipak odlučim otići pa što bude. – rekao je.

Nakon što je stigao u München i iskrcao se iz busa, nije znao kamo ići. Budući da je imao hrpu stvari, prvo je odnio sve u Hrvatsku katoličku misiju na čuvanje. Pretraživao je sve opcije kako bi pronašao smještaj. U obzir su došli hoteli i hosteli, bilo što samo da se smjesti, ali u poznatoj grupi na društvenoj mreži Hrvati u Münchenu objavljen je oglas da se nudi smještaj. Mateo nije ni trenutka čekao te je kontaktirao oglašivača. Dogovorili su susret te se nakon toga uselio.

– To je bio bauštelski dom. Jedan cijeli spojeni kat neke zgrade, osam soba, neke su bile osmerokrevetne, neke šesterokrevetne, moja je bila trokrevetna. Imali smo zajedničku tuš kabinu, besplatan internet, zajedničku kuhinju, a cijena je bila 350  350 eura. Nije bilo idealno, ali se ni najmanje nisam bunio. Novi problem nastao je kad sam morao izvaditi porezni broj. Stanodavac bi trebao prijaviti sve stanare na adresu na kojoj stanuju nakon čega svaki stanar može izvaditi svoj porezni broj bez čega ne može dobiti plaću. Moj najmodavac, zbog samog karaktera tog smještaja, nije htio prijavljivati ljude na adresu, pa tako ni mene. – rekao je.

Nakon što na toj adresi nije mogao biti prijavljen, odlučio je krenuti u novu potragu te je kontaktirao s poznanicom iz rodnog mjesta. Osim što je dobio prijavu, čuvao je stan dok je ona bila na godišnjem odmoru s djecom. Tako je iz 350 eura skupe sobe u bauštel-hostelu došao u besplatni dvokrevetni stan. Tečaj njemačkog jezika bio je skoro pa nepotreban jer su na poslu radili uglavnom ljudi s našeg područja te ni oni nisu znali jezik. Radio je od ponedjeljka do petka, devet sati, i, kako kaže, nije bilo jako naporno, osim što je bilo jako toplo ljeto, a radili su pored strojeva koji peglaju rublje. Bilo je deset studenata koji su im služili kao zamjena za godišnje odmore.

Neugodnih situacija gotovo da i nije bilo. Prisjeća se scene kada je išao prijaviti adresu stanovanja. Došao je u ured, a zaposlenica je uporno odbijala pričati engleski. Svaki put kad bi zapeo s njemačkim i kad bi joj htio nešto prevesti na engleski, odbijala je razgovor na engleskom. Govori kako se ponekad i javljao osjećaj nesigurnosti kada bi ugledao hrpu izbjeglica kako spavaju na kolodvorima i podzemnim stanicama.

Noćni život je, prema njegovim riječima, jako kvalitetan, pa je gotovo svaki vikend izlazio u različite klubove. Mislio je kako će mu najviše nedostajati ljetno kupanje, no to nije bio problem jer München ima popriličan broj jezera u svakom dijelu grada.

– Izlasci su bili super jer je ekipa na poslu bila odlična. Sve starta s ekipom. Makedonci su stanovali u studentskim domovima blizu Münchenskog Olympia Centruma, pa su izlasci startali kod njih. Nakon toga bismo krenuli u neki od klubova. Preporučujem četveroetažni Neuraum klub koji se nalazi na autobusnom kolodvoru. Doduše cijene pića su poprilično skuplje nego kod nas! – kazao je. 

Istaknuo je kako preporučuje odlazak jer su ta dva mjeseca nešto najbolje što mu se dogodilo. Unatoč brojnim usponima i padovima, nije odustao, borio se u situacijama koje mu nisu bile po volji. Nikada nije sezonski radio u Hrvatskoj, ali kaže kako je po pričama kolega shvatio da su kod nas poslodavci dosta pohlepni. Naime, osim što je loša organizacija, neprimjeren smještaj, loš odnos radnika i poslodavca, radno vrijeme po cijele dane, u konačnici je i slabo plaćeno. 

– Ne planiram više ići jer bi ove godine trebao diplomirati, pa si želim free ljeto prije nego počnem raditi. Prošle godine sam se ponovno prijavio, ali nisam dobio nijednu ponudu za posao. Tako da sama prijava ne znači siguran posao. U Hrvatskoj nisam radio sezonu, ali skoro pet godina radim jedan studentski posao u Zagrebu i imam dosta prijatelja koji rade sezonu kod nas. Iz svega toga mogu zaključiti da sezona kod nas zna biti poprilično mučna, što zbog pohlepnih poslodavaca, što zbog neprimjerenog smještaja, a pogotovo radnog vremena i nesrazmjera plaće i odrađenih radnih sati. Gore je sve pošteno i transparentno. Za sate koje si odradio, dobit ćeš novce. U jednom trenutku su nam donosili boce hladne vode i energetske napitke jer je ljeto bilo poprilično vruće, što me oduševilo. – istaknuo je Mateo. 

Komentari na članak

Vezani članci

Novac naslovna

Vlada najavljuje

Od 2019. očekuje se porast minimalne satnice studenata i naknade za stručno osposobljavanje!

Porastom minimalne plaće, koji je najavila Vlada RH, trebala bi se povećati minimalna satnica za rad preko studentskih ugovora, ali i naknada za stručno osposobljavanje koja je izjednačena s minimalcem.

Ugovor, Izvor: Pixabay

Studentski rad

Gdje je zapelo s donošenjem novog Zakona o obavljanju studentskih poslova?

Kako bi se poboljšali uvjeti u sustavu zapošljavanja studenta, u veljači 2017. godine oformljena je radna skupina za izradu Nacrta prijedloga novog Zakona. Javno savjetovanje istog odavno je završilo, ali još uvijek nije ušao u saborsku proceduru.

Njemačka

Financijska podrška

DAAD stipendije za studij arhitekture u Njemačkoj

Studenti arhitekture u Njemačkoj na kraćem studijskom programu ili diplomskom studiju mogu ostvariti pravo na mjesečnu DAAD stipendiju u iznosu od 850 eura. Rok je za prijavu 30. rujna.

Laboratorijski rad

Financijska podrška

Stipendiraju se istraživački projekti u području biotehnologije; 1350 eura mjesečno

Sveučilište u Njemačkoj nudi stipendije studentima poslijediplomskog studija koje zanimaju istraživački projekti vezani uz vodu. U trajanju je od tri godine te je potrebno imati certifikat o znanju engleskog jezika. Prijave se zaprimaju do 31. listopada.

https://pixabay.com/en/reichstag-the-german-volke-germany-324982/

Eurocamp program

U tijeku prijave za besplatni dvotjedni kamp u Njemačkoj

Do 25. svibnja zaprimaju se prijave za sudjelovanje na njemačkom ljetnom kampu čijem je programu u fokusu očuvanje i uređivanje lokalnog krajobraza. Organizatori pokrivaju sve troškove.

steroid-pharm.com

www.steroid-pharm.com

www.steroid-pharm.com/sustamed.html